Razvoj i značaj interneta

internet

„Nauka – bezgranična krajina“

Kada je reč o prvim, čak teorijskim počecima interneta, nezaobilazno je jedno ime: Vanevar Buš (eng. Vannevar Bush). Čovek koji je bio savetnik za nauku američkog predsednika, koji je imao više vizija, nikada nije stajao i nije gubio svoju originalnost. Iako ne direktan, njegov uticaj u osnivanju i razvitku interneta od velike je važnosti. „Nauka – bezgranična krajina“ (eng. Science The Endless Frontier) bio je impresivan naziv izveštaja skrojenog za američkog predsednika Ruzvelta u kojem je predstavio ideju o objedinjenim akademskim, naučnim, industrijskim i vojnim krugovima. Jedan kompleks međusobno povezanih ljudi koji su od presudnog značaja za razvoj svake zemlje. Kada je internet u pitanju, njegov najveći doprinos je u njegovom eseju nazvanom „Kako ćemo misliti “ (eng. „As we may think“) u kojoj je opisana vizionarska mašina – Memeks. Memeks je zamišljen kao mašina koja služi za skladištenje, organizovanje i korišćenje podataka. Vanaevar Buš je u skladu sa tim vremenom (1945.god.) zamislio ovu mašinu u vidu radnog stola sa dugmićima kojima se biraju neophodni podaci koji se nalaze na mikrofilmu i da sve se to bude vidljivo na ekranima… Suština ovog Bušovog eseja i njegove povezanosti sa internetom ogleda se u njegovom analitičkom načinu razmišljanja pomoću kojeg je došao do ideje o promeni postojećeg načina ažužuriranja podataka (hronološki). Buš je uvideo da takva organizcija podataka nije efikasna, odnosno da sam dolazak do informacija nije adekvatne brzine. Alfanumeričko skladištenje podataka ne odigrava se u našem mozgu, pa zašto bi se  onda  odigravalo u mašini? Bilo je potrebno napraviti mašinu koja će približno raditi na sličan način kao i naš um odnosno – operacijama asocijativnog povezivanja. Buš je ove vrste veza između podataka nazvao asocijativne veze i one su bile jedan od prvih načina kako su globalne mreže u svojim počecima funkcionisale (asocijativni linkovi).  Osim interneta, Buš je u svojim radovima, „predvideo“ i mnoga, sada svakodnevna, „ tehnološka čuda“.

Kranje je zanimljiva činjenica da su prve ideje o internetu nastale, na neki način, iz straha američkog predsednika Dvajta Ajzenhauera (eng. Dwight Eisenhower) od svemirskog nuklearnog napada.  SSSR je krajem 50-ih godina prošlog veka bio vodeća sila na polju tehnologije, pogotovo kada su putovanja u svemir bila u pitanju. Ovo je nateralo američku vladu da pokrene svoju nauku i u želji da se razvije nešto što bi povezivalo cele Sjedninjene Američke Države, radi zaštite od potencijalnog svemirskog nuklearnog napada, uloženo je u razvitak agencije ARPA (eng. Advances Research Project Agency). Ubrzo nakon ovih ulaganja nastaje ARPANET (eng. Advances Research Project Agency Network) – prva računarska mreža ikada napravljena pomoću koje se vršio prenos paketa podataka od predajnika do prijemnika. Ova prva povezana mreža imala je 4 računara i to u sledećim Američkim centrima: UCLA (Kalifornijski Univerzitet, Los Anđeles), SRI (Stanford istraživački centar), Santa Barbara (Kalifornijski Univerzitet), i Univerzitet Juta. Prva ARPANET veza uspostavljena je 29. oktobra 1969 između dva računara u Los Anđelesu i u Stanfordskom istraživačkom centru… nakon svega dva meseca, povezana su sva četiri računara. Razvoj ARPANET-a tekao je vtroglavom brzinom, njegovo odvajanje od vojnog eksperimenta i preusmerenje ka javnosti bio je veoma važan korak ka internetu danas. Već 1983.godine oko hiljadu računara povezalo se sa ARPANET-om preko NCP-a ( eng. Network Control Protocol).  Te godine desiće se i ključni prelazaka sa tada korišćenog NCP-a na TCP/IP (eng. Transmission Control Protocol / Internet Protocol).

Koraci ka savremenom internetu i njegov značaj

Naučnik, ser Timoti Džon Berner-Li ( eng. Timothy John Berners-Lee) , u Institu za fiziku čestita u Ženevi, 1989.godine iznosi prvi ideju o World Wide Web-u. Već 1990.godine ukida se ARPANET, a naredne godine dolazi do ključnog preokreta i pojave prvog WWW pretraživača. Timoti Berner-Li je, upravo zbog svog pronalska World Wide Web-a, dobio titulu viteza od strane kraljice Elizabete II.

U našoj zemlji internet se pojavljuje par godina kasnije – 1996. godine. Od tih godina internet i sve ostale kompjuterske tehnologije napreduju nezamislivom brzinom : prvi računarski programi (JAVA), telefonski internet zamenjuje kablovski internet, zatim pojava bežičnog… programi koji se primenjuju u svim mogućim poslovanjima, itd… Značaj interneta se povećavao i povećava se u skladu sa njegovim razvojem. Isprva je to bio prenos samo određenih vrsta informacija, sada je to bukvalno dostupnost svih vrsta informacija. Korišćenje interneta danas se smatra jednom uobičajenom, prosto prirodnom navikom. Oko nas je sve više mladih ljudi koji su odrasli uz njegove prednosti. Njegov značaj ogleda se pre svega u „elektronskom obrazovanju“ koje je uvek i u svakom trenutku dostupno i neograničeno i preko kojeg se dalje postiže sve ostalo…

Ušteda vremena je još jedan u nizu korisnih aspekata koje pruža korišćenje interneta, preko njega možete kupovati, plaćati, istraživati, reklamirati, objavljivati, zabavljati se, čitati stare knjige, učiti, slušati muziku, zarađivati, gledati filmove, informisati se o istorijskim dođajima, trenutnim dešavanjima i naravno čitati o prognozama budućnosti… šalu na stranu, „jednim klikom iz fotelje“ možete učiniti mnogo toga i to je ta ušteda vremena koja se u ovom savremenom svetu „robijanja na poslu“ traži.

Ako ste i Vi jedni od onih ljudi koji vide i negativnu stranu interneta, pre svega njegovih društvenih mreža koje čine da ljudi gube iz vida „realnu komunikaciju i socijalizaciju“, nemojte osporavati ostale prednosti, jer ne zaboravite da – dok čitate ovaj tekst i Vi ste najverovatnije online, što znači da ste i sami prepoznali korisnost interneta, i da se služite njime. Najveća prednost interneta spram svih naučnih otkrića, načina informisanja itd.je upravo u tome što Vi sami birate u koje sve svrhe, na koji način i koliko ćete ga koristiti.